11. 11. 2014. navršit će se točno godinu dana od kako je snažna oluja počupala stabla u školskom dvorištu. Dvije velike breze iščupane iz korijena, jedna smreka i najveća vrba, ona uz zapadnu ogradu prema Dubravici, slomljena napola. Nitko nije bio ravnodušan.  Ispod njenih krošnji, čije su se grančice pružale skroz do trave, sjedili smo i igrali se, učili, odmarali. Poput zelene zavjese bili smo skriveni od sjajnih zraka sunca.

...