Izgradnjom tvornice „Jedinstvo“ započela je izgradnja novog naselja Gajnice. Prvo je to bilo desetak stambenih objekata za radnike tvornice te nešto individualnih objekata. Početak naselja počinje uz Ulicu Karažnik i Samoborsku cestu.

Djeca ovog područja pohađala su Osnovnu školu Stenjevec (OŠ Ada Prica) koja se do 1960. godine nalazila u Samoborskoj cesti. Preko stotinu godina stara zgrada nije zadovoljavala uvjetima tadašnje škole, pa je 1960. godine izgrađena nova školska zgrada u Bolničkoj cesti. Ulaskom prvih učenika u zgradu pokazalo se da je škola premalena. Godine 1965. raspisan je samodoprinos građana grada Zagreba za izgradnju školskog prostora. Započeo je program izgradnje školske zgrade u Gajnicama sa 24 učionice i pratećim prostorom. Urbanističkim planom određena je lokacija na zemljištu Rožman Stjepana iz Karažnika, gdje je škola i izgrađena. Tehničke pripreme za izgradnju počele su 1967. godine, a izvodio ih je „Inženjering“ Zagreb, koji je ujedno i u ime Skupštine grada Zagreba bio investitor. Projekte je izvodio Arhitektonski projektni biro na čelu s ing. arh. Milivojem Paterčićem. Radove je preuzelo građevinsko poduzeće  „Novogradnja“ Zagreb. Za vrijeme pripremanja gradnje, u Skupštini grada Zagreba, donesena je odluka da se u Gajnicama izgradi školska zgrada sa 16 učionica, a ne 24. Ta odluka je i realizirana. Rješenja imovinsko pravne naravi, izrada dokumentacije i izdavanje građevinske dozvole odgađaju početak gradnje do srpnja 1968. godine, a završetak radova bio je 01. 9. 1969. godine. Rješenjem Skupštine grada od 28. 6. 1968. godine osnovana je nova škola kao ustanova, a područje škole je naselje Sopot-Gajnice, Dubravica, Gornji Stenjevec, Kostanjek, Lisičina, Karažnik i Bizek. Po tom rješenju škola nosi naziv Sopot-Gajnice. Za privremenog direktora imenovan je Stjepan Kostanjevečki, prof., pedagog Osnovne škole „Ada Prica“. Iz te škole dio učenika i nastavnika raspodijeljen je u novu školu.

Škola je otvorena 01. 9. 1969. u 8:00 sati. Na početku prve školske godine bilo je 723, a na kraju 754 učenika.

Prvi pedagog škole bio je Ivan Grdenić, prof. pedagog.

Područno odjeljenje iz Bizeka koje je, do otvorenja škole u Gajnicama pripadalo OŠ „Matija Gubec“ iz Podsuseda, pripalo je OŠ „Sopot-Gajnice“, s time da kombinirani odjel III. i IV. razreda seli odmah u Gajnice zajedno s učiteljem Stjepanom Stiperskim, a kombinirani odjel I. i II. razreda ostaje još u Bizeku do školske godine 1970./1971. kada se sporazumno s roditeljima, djeca prevoze u Gajnice.

Godine 1970. u prostoru škole organizirana je izložba nastavnih sredstava i pomagala koju je posjetilo oko 6000 prosvjetnih djelatnika iz cijele tadašnje države. Tom prilikom škola je od izlagača opreme primila 2 000 000 dinara, uglavnom u opremi, pa je tako postala jedna od najsuvremenije opremljenih škola u državi.

25. svibnja 1971. godine u povodu Dana škole i Dana mladosti, velikan hrvatske i svjetske likovne scene, Edo Murtić poklonio je školi mozaik koji krasi ulazni dio školskog dvorišta. Toga dana škola dobila ime Osnovna škola „Dragutin Domjanić“.

Uz mozaik Ede Murtića, škola ima u ulaznom hodniku mozaik „Alegorija igre i nauke“ autora Franje Hotija koja je izgrađena 1977. godine.

Školu su kroz godine vodili: Stjepan Kostanjevečki, prof. (1969.-1977.), Ivan Periša (1977. – 1985.), Josipa Šmaguc, prof. (1985. – 2014.), mr. Dražan Šimić, prof. (2014. – 2015.), Karmen Hlad, mag. prim. educ. (2015. –  )

Škola je 37 godina radila u tri smjene s više od tisuću učenika. Najteže je bilo ratnih devedesetih kada je u razrednima znalo biti više do 40 učenika. Prvi školski dan 1991. prvaši su s učiteljicama trčali  u skloništa. No, danas iz tih teških dana, imamo predivna, čvrsta prijateljstva s  pripadnicima 101. brigade koji su iz naše škole kretali u obranu domovine. Svake godine učiteljica povijesti Jasenka Štimac s učenicima povijesne skupine i članovima 101. brigade polaže vijenac za pale branitelje i posjećuju Ernestinovo, mjesto u Slavoniji gdje su borci 101. brigade prolazili svoj ratni put.

Škola je mjesto veselja, igre i učenja. Učenici postižu izvanredne rezultate iz raznih predmeta. Njeguju kajkavsko narječje i hrvatsku baštinu. U provođenju nastave pratimo suvremene trendove, naši učitelji stalno su uključeni u edukacije koje primjenjuju u svojem radu s učenicima. Nama je učenik, dijete, u centru interes i brige pa  nastojimo u svakome trenutku djelovati i obrazovno i odgojno. Osluškujemo naše učenike, držimo do njihovog mišljenja i zajedno gradimo ljepšu, bolju i svjetliju budućnost. Naši učenici postižu zapažene rezultate na državnim natjecanjima. Zadnjih nekoliko godina ponosimo se sudjelovanjem i osvajanjem prva tri mjesta na državnim natjecanjima. Posebno bih izdvojila šah, judo, plivanje, mušku košarku, promet, informatiku, gimnastiku i islamski vjeronauk.

Ponosni smo na suradnju s roditeljima s kojima zajednički radimo na poboljšanju uvjeta života i rada u školi i oko nje.

Plodonosno surađujemo s Centrom za kulturu i obrazovanje Susedgrad, Gradskom knjižnicom Vladimira Nazora, Gradskom četvrti Podsused Vrapče,  Mjesnim odborom Gajnice. Zajedničkim radom pružamo i učenicima i roditeljima mogućnost sudjelovanja u raznim projektima čije provođenje zahtjeva sinergiju prijateljstva, građanskoga odgoja i ljubavi prema naselju u kojem žive i rade. Od 2023. godine povezali smo se s OŠ Julija Kempfa iz Požege pa zajednički provodimo projekte.

Uspješno surađujemo s Gradskim uredom za obrazovanje, sport i mlade. Godine 2018./2019. izvršena je energetska obnova školske zgrade. Nakon 53 godine rada u jednoj sportskoj dvorani, za vježbanje raspoložive površine od  278 m2,  08. ožujka 2022. otvorena je nova sportska dvorana. Danas učenici i učitelji na raspolaganju imaju ukupno 4267,39 m2 sportske dvorane, pa sada svaki razred svaki svoj sat Tjelesne i zdravstvene kulture odrađuje u morenoj, suvremeno opremljenoj sportskoj dvorani. Izgradnja dvorane stajala je 40 000 000 kn (bez PDVa). Projekt je provodila graditeljska firma TEH-GRADNJA d.o.o

Ponekad imamo osjećaj da živimo u velikoj košnici ali ako znamo da je košnica mjesto organizacije, uvažavanja i rada čije plodove ljudi koriste za poboljšanje zdravlja, onda želimo u toj košnici biti još dugo.

No, kako je rekao naš Domjanić: “Dosta je sunca za vse, bu još veselja, kaj ne?”

Karmen Hlad, ravnateljica